U svijetu gdje je sve „inspirisano luksuzom“, ali rijetko kada zaista luksuzno, postalo je gotovo nužno postaviti pitanje: šta je istinska elegancija, a šta samo dobro upakovana iluzija? Dijelim sa Vama tekst o informacijama koje Manir Mentor zajednica dobro poznaje i na čijim vrijednostima se povezujemo.
Ako ste i Vi jedna od ovih osoba, biće nam zadovoljstvo da se upoznamo.
Sve počinje sa idejom o tome kako su sve nove stvari tako bezlične, kako svi enterijeri sada liče jedan na drugi i kako nam uporno prodaju imitaciju luksuza kao luksuz.
Brza moda i masovna proizvodnja hrane se estetikom „old money“ stila, ali paradoksalno, upravo ono što proizvode nikada ne može biti njegov reprezent.
Zašto poliester nikada ne može biti elegancija, ni spolja, ni iznutra
Možemo obući sako od poliestera boje pijeska, gladak i fotografijama privlačan, ali to nikada neće postati old money outfit. Zašto?
Zato što elegancija ne počiva na optici, nego na vrijednostima, trajnosti i znanju.
Pravi luksuz:
- diše, dok poliester guši;
- stari s dostojanstvom, dok se brza moda deformiše nakon nekoliko pranja;
- donosi taktilni užitak, dok sintetička vlakna stvaraju statiku, zadržavaju mirise i imitiraju teksturu ali je nikada ne dosežu.
Materijali poput vune, kašmira, svile, lana nose sa sobom čitavu kulturu zanata: stočarstvo, ručnu selekciju, tkanje koje traje satima, standarde kvaliteta nastale mnogo prije nego što je postojala ideja o ‘trendovima’.
Oni su luksuzni ne zato što su skupi, već zato što su autentični proizvodi rada, vremena i znanja.
Zato old money outfit nikada neće biti poliester haljina u boji kože.
Elegancija nije boja – elegancija je suština.
Luksuzni enterijer nije iverica + LED trake (ma koliko se trudili)
Današnji enterijeri često pokušavaju imitirati luksuz: bež palete, lakirane površine i LED trake koje stvaraju „ambijent“.
Ali, luksuzni enterijer ne može biti sastavljen od iverice presvučene folijom i kineskih svjetlećih traka postavljenih ispod svakog ruba.
Zašto?
Jer luksuzni enterijeri posjeduju tri stvari koje masovna proizvodnja ne može isporučiti:
1. Materijalnost
Pravo drvo, prirodni kamen, mermer s godovima starim milionima godina, mesing koji oksidira i mijenja karakter…
To su materijali koji nose vrijeme u sebi.
Iverica je samo imitacija.
2. Zanatsko majstorstvo
Klasični luksuz nosi rukopis majstora:
ručno profilirani lajsne, parket koji se šara u riblju kost, tapeciranje prirodnim punjenjem.
LED traka ne može dodati osjećaj vrijednosti onome što je bez vrijednosti.
Nadam se da ste bar jednom u životu bili u prilici da posjetite neku zanatsku radnju ili porodičnu proizvonju i osjetili duh istinske ljubavi koju "majstor zanata" prenosi na proizvod. Ja jesam i to je doživljaj koji je zauvijek izmjenio način na koji posmatram i biram ono u šta investiram svoj novac.
3. Simboliku
Luksuz u enterijeru nije puka estetika to je simbol stabilnosti, dugovječnosti i kontinuiteta.
Dom koji izgleda isto i nakon 20 godina, umjesto da se raspadne nakon dvije sezone trendova.
Zanimljiva mi je činjenica da smo u jednom momentu krenuli da mjerimo da li su stvari luksuzne u zavisnosti od toga koliko novo izgledaju.
Ovaj narativ mjenja sve, jer do tada smo uživali ponos što se određene materijalne stvari prenose generacijama jer je to pokazivalo njihov kvalitet i trajnost, a samim tim i luksuz.
Zašto su luksuzne stvari luksuzne
Luksuz nije broj na cijeni.
Luksuz je proces, i on se razlikuje od brze proizvodnje po nekoliko ključnih tačaka:
- Vrijeme - luksuzni komad se ne pravi brzo.
- Materijali - potiču iz prirode, pažljivo birani.
- Majstorstvo - nije strojna imitacija, nego vještina koja se uči godinama.
- Rijetkost - nije dostupno svima jer jednostavno ne može biti proizvedeno u masama.
- Simbolički kapital - komad luksuza nosi kulturu, istoriju i identitet, a ne samo vizuelnu referencu.
Zato je stari drveni sto sa patinom elegantniji od iverice sa „mramornom“ folijom.
Zato je vuneni kaput bolji od imitacije kašmira.
Zato je dom dizajniran sa namjerom i prema životnom stilu onih koji žive tu uvijek luksuzniji od doma punog trendova.
Zašto današnja industrija forsira imitaciju umjesto kvaliteta
Jednostavno: imitaciju je lakše i jeftinije masovno proizvesti.
Pravi luksuz je spor, skup u nastanku i zahtijeva znanje koje se ne može skalirati.
Zato veliki brendovi prodaju vizuelni doživljaj luksuza, ne luksuz.
Ali upravo zato publika ponovo traži:
- kapute od vune,
- stolice od punog drveta,
- komade koji traju decenijama,
- enterijere u kojima LED traka nije „glavna stvar“, nego eventualno podrška.
Luksuz nije ono što izgleda skupo. Luksuz je ono što vrijedi.
Elegancija nije u bež tonovima i „clean“ estetici (ne da imam lično išta protiv bež tonova, nalaze se i u mom domu).
Elegancija je u kvalitetu koji nije potrebno dokazivati.
Ako želite old money outfit -birajte prirodne tkanine. Ne opterećujte se brendovima.
Ako već birate na osnovu brenda, nađite i podržite lokalni brend koji radi sa prirodnim materijalima, ne brzu modu.
Ako želite luksuzni enterijer - birajte materijale koji žive, a ne glume. Ništa strašno ako Vaš sto od punog drveta ima tu i tamo neku ogrebotinu. To su znaci života, testament vremena i mnogo porodičnih ručaka i lijepih uspomena provedenih za tim stolom.
A najvažnije:
Kupujte manje, ali kupujte ono što će trajati.
Jer luksuz nije u količini, luksuz je u trajnosti, miru i stilu koji ne zavisi od trendova.
