Kako njegovati elegantan stil života, a da ne izgledamo kao da smo obukli kostim tuđeg života

Ivana Petković Tripić
Ivana Petković Tripić
September 23, 2026
5

Postoji nešto pomalo neobično u tome kako danas govorimo o stilu života.

Jednog mjeseca živimo kao da smo upravo otkrili francusko selo, narednog imamo svoju „old money eru“, zatim prelazimo u neku novu verziju minimalizma, pa otkrivamo japansku estetiku, italijanski način života, tradiciju engleskog sela ili neku novu verziju „quiet luxury“ života.

Internet je odavno prestao da nam prodaje samo odjeću. Sada nam prodaje čitave identitete.

Za određenu cijenu možete dobiti garderobu, šolju, knjigu, parfem, playlistu, vikendicu, jutarnju rutinu i vrlo precizan osjećaj kakva biste osoba trebalo da budete.

Ono što me navelo da napišem ovaj tekst nije toliko problem trendova. Oni su postojali uvijek i postojaće i dalje.
Moja motivacija je da onima koji žele da žive elegantnijim stilom života pomognem da razumiju da elegancija nema neku posebnu estetiku i da je najveći procenat elegantne aure nešto što dolazi iznutra, gradi se dugo i ne može se kopirati na način na koji većina ljudi smatra da može.

Inspiracija je jedno, a posuđivanje identiteta nešto sasvim drugo.

Nije svako novo interesovanje nova „era“

Jedna riječ koja je nekako dala opravdanje ovim naglim promjenama identiteta je svakako "era".

Nije svako interesovanje za keramiku „ceramics era“. Nije svaka knjiga kupljena u francuskom izdanju početak „French girl era“.

Ponekad nam se jednostavno nešto dopada.

I to je sasvim dovoljno.

Imamo pravo da nas nešto inspiriše, da promijenimo način oblačenja, otkrijemo novu umjetnost, počnemo da učimo o vinu, zainteresujemo se za istoriju, promijenimo način na koji uređujemo dom ili odlučimo da ćemo bar nedjeljom zaista sjediti za stolom umjesto jesti sa kauča ili ispred tv-a.

Ali između „ovo mi se dopada“ i „ovo sam ja“ postoji velika razlika.

Stil se kroz život mijenja. Naravno da se mijenja.

Mi se mijenjamo.

Naše godine, posao, finansijske mogućnosti, gradovi u kojima živimo, ljudi koje upoznajemo, knjige koje čitamo i iskustva koja stičemo prirodno će uticati na naš ukus.

Problem nije promjena.

Problem nastaje kada mijenjamo identitet svaki put kada internet proizvede novu estetiku.

Tada stil prestaje biti izraz osobe i postaje pokušaj da se osoba pronađe kroz stil. E pa meni se čini da se osoba češće tako gubi u nekom stilu nego što se pronalazi.

Površnost se najlakše prepoznaje kada izgleda savršeno

Ovo je možda najneugodniji dio priče.

Možete vrlo uvjerljivo obući određeni stil života.

Možete kupiti pravi kaput, odgovarajuću torbu, sat, cipele, knjige, posuđe i cvijeće.

Možete naučiti kako izgleda savršena fotografija nedjeljnog doručka.

Možete čak naučiti i šta treba da kažete.

Ali životni stil nije dekoracija. On je rezultat hiljada malih odluka koje pravimo kada nema kamere.

Osoba koja zaista živi određeni način života ne mora nužno biti bolje obučena od vas. Ne mora imati skuplje stvari. Možda čak uopšte ne izgleda onako kako biste očekivali. Ali često će imati određenu lakoću. Znaće zašto nešto radi. Znaće kada je nešto prikladno. Znaće kako se ponašati kada se nađe u situaciji koja nije unaprijed pripremljena za Instagram. A znaće vrlo dobro i kada je u prisustvu osobe koja očigledno posuđuje identitet.

I upravo zato je ponekad dovoljna jedna sasvim obična rečenica da se vidi razlika između življenog iskustva i naučene estetike.

Ne zato što postoji neki tajni klub ljudi koji znaju „prava pravila“. Nego zato što se iskustvo ne može u potpunosti kostimirati. Možete naučiti kako izgleda određeni sto. Mnogo je teže naučiti kako se ponaša osoba koja je navikla da za tim stolom sjedi. Zamislite osobu koja je prošla bezbroj raznih situacija za takvim stolovima i posjeduje manire i društveni kapital koji vikend inspiracije na Pinterestu nikada neće nadomjestiti.

Najviše otkrivaju banalne stvari

Elegancija se rijetko razotkrije u velikim gestovima. Mnogo češće u malim, kojim osoba koja se kostimira nije svjesna da odaje. E sad, da ne bi ispalo kako je cilj ovog teksta da obeshrabrim ljude da se uopšte trude, daleko od toga. Put ka istinskom razvojnom identitetu često podrazumjeva suočavanje. Sa tim se suočava i osoba koja tek kreće da uči i osoba koja iza sebe ima mnogo znanja, iskustva, mentorstva. Jedina osoba koja ne proživljava suočavanje jeste osoba koja vječno živi status quo. Znate svi te osobe koje o svemu znaju sve, ali ih niko ne ispravlja jer nema vremena da se upušta u tu "diskusiju".

Zato počnite od vrijednosti, a ne od estetike

Ako želite da razvijete elegantan stil života, možda nije najbolje pitanje: „Koju estetiku želim?“

Mnogo korisnije pitanje je: „Kakav život želim da živim?“

Šta vam je zaista važno?

Te vrijednosti postaju neka vrsta unutrašnje arhitekture.

Oko njih birate gdje ćete živjeti, kako ćete provoditi vrijeme, kome ćete dati svoju pažnju, šta ćete učiti, na šta ćete trošiti novac, kakve ćete ljude pozivati u svoj život i kakve ćete navike njegovati. A tek onda dolazi estetika.

Ako vam je obrazovanje jedna od važnih vrijednosti, možda ćete imati dobru biblioteku.

Ako vam je gostoprimstvo važno, možda ćete ulagati u lijep sto, dobro posuđe i sposobnost da zaista ugostite ljude.

Ako volite umjetnost, možda ćete radije kupiti jednu sliku koju ćete godinama gledati nego deset dekorativnih predmeta koji su trenutno popularni.

Ako vam je priroda važna, možda ćete vikende provoditi izvan grada.

Ako volite gastronomiju, možda ćete radije naučiti kako se priprema dobro jelo nego kupiti još jedan predmet koji treba da izgleda kao da pripadate određenom načinu života.

Odjednom stil postaje posljedica života.

A ne njegov scenograf.

Još jedna stvar koju želim da napomenem. Vrijednosti nisu muzejski eksponati

Postoji još jedna zamka u potrazi za „autentičnim“ stilom života: pretpostavka da sve što je staro automatski mora biti bolje.

Ne mora. Prošlost je puna lijepih stvari, dobrih običaja, zanata, rituala i ideja koje vrijedi sačuvati. Ali je isto tako puna nepravdi, ograničenja i društvenih pravila koja su postojala samo zato što se nekada nisu dovodila u pitanje.

Ne treba ih vraćati samo zato što lijepo izgledaju na fotografiji.

Kroz obrazovanje i društveni napredak neke smo vrijednosti preispitali i napustili sa vrlo dobrim razlogom. Neke su bile okrutne. Neke nepotrebne. Neke su počivale na nejednakosti koju danas prepoznajemo mnogo jasnije. A neke su jednostavno pripadale svijetu koji više ne postoji.

To je važno razumjeti kada govorimo o njegovanju tradicionalnih vrijednosti.

Tradicionalno nije sinonim za dobro. Kao što moderno nije sinonim za bolje.

Vrijednost treba sačuvati zato što i dalje ima smisla, a ne zato što je stara. Možemo cijeniti gostoprimstvo bez vraćanja društvenim pravilima koja su određivala ko smije govoriti za stolom. Možemo cijeniti zanat bez pretvaranja da živimo u vremenu prije industrijske proizvodnje.

Možemo njegovati pristojnost bez zahtjeva da se žene ili muškarci ponašaju prema društvenim ulogama koje više ne odgovaraju njihovim životima.
Kada ovo spominjemo, odmah mi na pamet pada muškarac koji želi da ispadne pravi džentlmen pa krene da ljubi dami ruku, bez da razumije kontekst, ko je to radio i zašto i da to najčešće nije bio poljubac nego blago prislonjena glava.

Možemo voljeti formalnost, a ipak razumjeti da nije svaka situacija formalna. I možemo voljeti prošlost bez potrebe da u njoj živimo.

Postoji tanka, ali vrlo vidljiva granica između inspiracije istorijom i istorijskog cosplaya.

Ako želite da se odijevate kao da ste upravo izašli iz portreta iz šesnaestog vijeka, naravno da možete. To može biti zabavno, teatralno i sasvim legitimno kao oblik ličnog izraza.

Ali ako pokušavate da savremeni život predstavite kao istorijsku rekonstrukciju, rezultat ponekad više podsjeća na putnika kroz vrijeme nego na osobu sa razvijenim stilom.

Suština nije u tome da kopiramo formu prošlosti. Suština je da razumijemo vrijednost koja je stajala iza forme.

Možda volite ideju da odjeća traje godinama. U redu. Izaberite kvalitetan prirodni materijal, dobar kroj i nešto što je napravljeno da traje.

Ali nema potrebe da haljina izgleda kao da je krojena za dvor pet vijekova ranije. Moram se zaustaviti, mislim da ste shvatili poentu.

Vrijednost ostaje. Forma se mijenja.

I upravo je sposobnost da napravimo tu razliku znak zrelog ukusa. Kada zaista razumijemo šta volimo, više nemamo potrebu da kopiramo cijeli istorijski period da bismo sačuvali jednu njegovu dobru ideju.

To je možda i najbolji odnos koji možemo imati prema prošlosti: ne odbaciti je, ne obožavati je, nego je razumjeti.

Možete biti inspirisani. Samo ostanite svoji.

Naravno da treba biti inspirisan.

Čitava istorija kulture nastala je iz susreta, uticaja, posuđivanja i reinterpretacije.

Ne postoji ništa loše u tome da volite engleski način odijevanja, francuske interijere, italijansku gastronomiju, japansku keramiku ili danski dizajn.

Naprotiv.

Radoznalost je jedna od najljepših osobina koju možemo njegovati.

Ali dobro je napraviti malu provjeru:

Da li se ovo prirodno uklapa u moj život ili pokušavam da svoj život prilagodim estetici koju sam upravo otkrila?

To je velika razlika.

Ako ste poslovna žena koja većinu dana provodi na sastancima, ne morate odjednom početi živjeti kao junakinja romana smještenog u englesko selo da biste u svoj život unijeli nešto od te atmosfere.

Možda je dovoljno da naučite više o vrtlarstvu.

Da odete na izložbu.

Da naučite istoriju jednog proizvođača porculana.

Da nedjeljom pozovete nekoliko prijatelja na ručak.

Da čitate više.

Ne morate igrati ulogu.

Možete jednostavno uzeti ono što vam se dopada i prevesti ga u sopstveni život.

To je mnogo zanimljivije.

Najskuplji oblik elegancije nije garderoba

Postoji jedna investicija koja gotovo nikada ne izgubi vrijednost: obrazovanje.

Možete potrošiti mnogo novca da izgledate kao osoba koja ima određeni životni stil.

Manje je skupo, a dugoročno mnogo korisnije, postati osoba koja zaista ima šta da kaže.

Čitajte, učite jezike, posjećujte muzeje, idite na predavanja, upoznajte istoriju umjetnosti...

Razgovarajte sa ljudima koji znaju više od vas. I ne samo njih, od svakoga možete da naučite nešto.

I možda najvažnije, razvijajte sposobnost da budete radoznali bez potrebe da odmah postanete stručnjak.

Jer postoji nešto vrlo oslobađajuće u tome da možemo reći:

„Ovo me zanima. Još uvijek mnogo toga ne znam o tome.“

To je mnogo elegantnije od pokušaja da već sutra postanemo potpuno formirana verzija osobe koju smo juče vidjeli na internetu.