.png)
Ideja o Klubu dama nije nastala iz ambicije da se stvori još jedan prostor za umrežavanje. Nastala je iz potrage. Tražila sam mjesto koje okuplja žene različitih uzrasta i životnih puteva, zasnovano na vrijednostima, kulturi ponašanja i unutrašnjoj mjeri. Ono što sam nalazila najčešće se svodilo na poslovne klubove, profesionalna umrežavanja ili formate samopomoći. Sve to ima svoju svrhu, ali nije odgovaralo onome što sam tražila.
Vremenom sam shvatila da dame kakvim sam željela da se okružim ne traže prostor da se predstave. One rijetko imaju izraženo prisustvo na društvenim mrežama, a često i nikakvo. Usudila bih se reći da bogat poslovni i društveni život nerijetko stoji u obrnutoj proporciji sa potrebom za digitalnom vidljivošću. Takve žene žive u ritmu koji ne traži publiku.
Do njih se ne dolazi putem algoritama. Dolazi se polako, kroz uske krugove, alumni zajednice, radionice, preporuke i susrete koji se ne oglašavaju. Upravo tamo sam upoznala dame čija širina, mir i klasa ne traže objašnjenje. One su razlog zbog kojeg Klub dama postoji i zbog kojeg jedva čekam da se međusobno upoznaju. Takođe, na moju veliku radost, Manir Mentor online i offline prisustvo mi je dovelo dame koje su kroz stil komunikacije osjetile pripadanje.
Ali zašto klub?
Pa... postoji granica nakon koje razgovori počinju da se ponavljaju. Ne zato što ljudi nemaju šta reći, već zato što dolaze iz istih svjetova, istih profesija i istih iskustava. Kada se stalno krećemo unutar poznatih krugova, naš pogled se sužava, a znatiželja polako ustupa mjesto sigurnosti.
Širina se ne gradi količinom kontakata, već njihovom raznolikošću. Razgovor sa nekim ko ne dijeli naš profesionalni jezik, tempo ili ambiciju često nas podsjeti na ono što inače prećutimo. Takvi susreti nas uče slušanju, prilagođavanju i mjeri. Uče nas da ne reagujemo automatski, već promišljeno.
Kultura se ne razvija u homogenim sredinama. Ona nastaje u dodiru različitih navika, ritmova i pogleda na svijet. Kada se okružimo ljudima iz drugih kultura, generacija ili životnih puteva, počinjemo da razumijemo kontekst, nijanse i granice. Upravo tu se rađa sofisticiranost koja nije naučena, već usvojena.
Lijepo ponašanje tada prestaje da bude forma. Postaje način kretanja kroz različite prostore, razgovore i situacije. Ono se vidi u sposobnosti da se poštuje tišina, da se prepozna momenat i da se govori s mjerom. To nije pitanje pravila, već unutrašnje discipline.
Kultivisana osoba nije ona koja se prilagođava svima, već ona koja razumije različite svjetove bez potrebe da im pripada. Takva osoba ne traži potvrdu u istomišljenicima, već vrijednost u razlici. Njena klasa se ne pokazuje, ona se prepoznaje u načinu na koji bira društvo, razgovor i prisustvo.
Sofisticiran životni stil ne svodi se na estetiku, već na izbor okruženja. Na spremnost da se izađe iz poznatog i da se njeguje društveni život koji oplemenjuje, a ne samo potvrđuje postojeće. U tom prostoru, kultura ponašanja postaje prirodna posljedica, a ne namjera.
Na kraju, širina nije stvar znanja, već odnosa. Onoga što učimo jedni od drugih, često nesvjesno, dok sjedimo za istim stolom, ali dolazimo iz različitih svjetova.
Upravo to je razlog zbog koga je nastao ovaj Klub. Ne sa ciljem da se ide na masovnost niti brzinu nego sa ciljem, mjerom, dostojanstvom.
Ivana Petković Tripić
